Intervju sa Tinom Marjanovićem iz benda PARALIZA BUĐENJA

Dijeli

Pozdrav Tin.

Evo za pocetak upoznaj naše čitatelje sa bendom. Odakle ste, ko su članovi, kada je bend nastao, kako je nastao i u koji žanr se svrstavate?

Paraliza Buđenja je počela kao solo projekt iz Sarajeva. Sve pjesme sam pisao, snimao i producirao sam. Srodni su nam žanrovi poput progressive metala i metalcore-a. Ali, ako poslušate naše stvari ima tu raznih primjesa i utjecaja iz drugih žanrova poput avant-metala, alt. rocka i doomjazza. Projekt je nastao 2021. godine. Tek smo krajem prošle godine počeli svirati uživo nakon izbacivanja prvog albuma. Pored mene, u bendu su gitaristi Arijan Radoja i Faris Zgonić iz Sarajeva, te basista Benjamin Brkić iz Tuzle i bubnjar Said Tutnjević iz Fojnice.

Gdje ste sve nastupali i koje bendove preferirate privatno da slušate?

Za sada smo nastupali u Sarajevu na tri lokacije (AG Club, Kino Bosna i Dom Mladih), te po jednom u Mostaru i Tuzli. Krajem septembra se vraćamo na binu i u planu imamo nastupe u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Velenju na poznatom festivalu MetalDays.

Previše je bendova i umjetnika koje bih trebao navesti da opišem svoj muzički ukus. Zato ću samo navesti one koji su imali najveći utjecaj na moj stvaralački rad u Paralizi Buđenja. To su Dir En Grey, Mr. Bungle, Devin Townsend, Eyedea, Amigo The Devil, Leprous, Ibaraki, Asking Alexandria, Düreforsög i Bohren & der Club of Gore.

Reci nam nešto o vašoj diskografiji. Šta je sve snimljeno do danas i sprema li se neki novi materijal u nadolazecem periodu?

Kao što sam spomenuo, do sada sam sve radio sam. Sve je počelo sa EP-om iz 2021, “Mora”. Nakon toga sam izdao dva singla, “Pečurka” i kolaborativna verzija pjesme “Heroin”. U augustu 2023. godine sam izdao album “Košmar” zajedno sa spotom za pjesmu “Apsurd II”. Trenutno čitav bend radi na nadolazećem singlu “Mazohistička Dogma”. Ovu pjesmu je napisao naš gitarista Arijan Radoja. Pored Paralize Buđenja, radim na proširenju diskografije mojih drugih projekata “Drown In Your Venom” i “Otrov”.

Kada vas neki organizator pozove na nastup, šta očekujete kao minimalizam da se bend ispoštuje, mislim u vidu troškova, opreme, smještaja?

Smatram da nismo neka zaigrana djeca koja će se zadovoljiti s lošim uvjetima samo kako bi svirali uživo. Naši nastupi zahtijevaju puno individualne i kolektivne vježbe, te pored svega visok nivo sviračke i vokalne kompetentnosti. Zbog toga od organizacije očekujem istu profesionalnost koju mi pružamo na bini.

Kada je oprema u pitanju nekada nosimo svoja pojačala i bubnjeve, a nekada koristimo tuđa. Sve zavisi od situacije i opreme s kojom određeni lokal raspolaže. Smatram da dobra organizacija mora biti od početka jasna oko nekih osnovnih podataka poput datuma svirke i vremena kada određeni bend nastupa. Zatim, jako je bitno uraditi promociju svirke na socijalnim mrežama blagovremeno. Ja od organizatora očekujem dobar ljudski odnos, dogovoreni honorar na noć svirke, hrana i piće su bonus, a pokrivanje smještaja i putnih troškova je obavezno ako idemo izvan Sarajeva.

Kada bi vam neko ponudio ugovor, da samo radite muziku i da živite od nastupa i putovanja, da li bi odustali od svih trenutnih obaveza (posla prije svega) i posvetili se samo muzici?

Za ostatak ekipe nisam siguran, ali ću izraziti svoje mišljenje. Apsolutno ne bih potpisao takav ugovor. Kao prvo, on bi vjerojatno podrazumijevao da neko drugi osim nas ima kontrolu nad bitnim odlukama projekta. Mislim da smo svojim stavom i umjetničkim izražajem učinili sve da odbijemo organizacije koje bi eventualno ograničile naš razvoj. Moj fokus je na ostavljanju traga o svojoj egzistenciji kroz autentični i iskreni autorski rad, te izbacivanje negativnih emocija kroz konceptualne nastupe. Autentičnost i iskrenost su dvije glavne stvari koje izgubi skoro svaki bend koji prepusti stranom organizmu da donosi odluke u njihovo ime.

Također, ne volim putovati. Lijepo je pred novom publikom predstaviti svoj materijal, ali u ovim vremenima je to mnogo lakše uraditi preko socijalnih mreža. Pored muzike, imam dobar život i nisam spreman dići ruke od svega samo da uđem u muzičku industriju o kojoj svakako imam veoma nisko mišljenje. Kada ljudi opisuju turneje, svaka noć drugi grad, masa nepoznatih ljudi, spavanje u autu, jedan wc na 10 ljudi, to je za mene noćna mora. Mislim da bih već nakon prvih par nastupa bio previše smoren od konstantnog ljudskog kontakta i izgubio svaku želju da ikada više nastupam uživo.

Kakva je metal core scena u Bosni i koliko bendova poznajete odavde da sviraju metal core?

Sjećam se nekih starijih projekata poput Aesthetic Empathy, Orisons In Vain, Evading Downfall itd… Trenutno mislim da samo mi i Pokora iz Tuzle sviramo muziku koja se može klasificirati kao metalcore. Mada oba benda izlaze iz granica spomenutog žanra. Metalcore scena u Bosni ne postoji.

Da li ste ikad imali priliku nastupati sa nekim od većih svjetskih imena ili još bolje pitanje, sa kim bi voljeli dijeliti binu kada bi mogli birati?

Nismo, do sada smo većinski svirali s metal ili hardcore bendovima s prostora Balkana. Neki veći, neki manji, ali nijedni za koje bih rekao da su “svjetsko” ime. Volio bih dijeliti binu s bilo kojim od Mike Pattonovih projekata, ponajviše da upoznam čovjeka i smaram ga bez da moram bubreg prodati za neki VIP meet & greet.

Šta smatrate da je najveći izazov jednog benda koji radi ovakav vid alternativne muzike?

Najveći izazov su nerealna očekivanja. Od ovog tipa muzike se ne može živjeti. I ako uspijete uraditi nešto značajno veliki broj ljudi koji se žali kako nema scene će vas pljuvati i mrziti zbog svojih ličnih neuspjeha i ljubomore. Znači ne treba očekivati novac, slavu, poštenje i naklonjenost drugih ljudi iz alternativnih subkultura. Samo je jedna stvar bitna, ispunjenost duše. Sve druge stvari su bonusi. Mislim da smo mi sa svojim radom uspjeli privući jednu odanu i pametnu publiku i to je naš najveći uspjeh. Eto rekao bih da je jedan od izazova i pronaći svoju publiku. U svrhu toga bih savjetovao domaćim bendovima da prestanu plagirati druge umjetnike i počnu introspektivno razmišljati. Ako je muzika iskrena i autentična pronaći će i legitimnu publiku, a ne hrpu ovaca koja će vas napustiti kada određeni trend prođe.

Gdje se vidite u narednih 7 godina?

(Pitam ovo jer mnogi bendovi se brzo gase)

Kada je u pitanju Paraliza Buđenja, svi imamo drukčije planove za budućnost i ne mogu ništa konkretno reći za tako dug period. Ali, za sebe mogu reći da ću stvarati umjetnost ne samo narednih sedam godina, nego dok sam živ. Stvaralaštvo je jedna od rijetkih dobrih stvari koje život nudi i smatram da je svaki čovjek koji ima priliku da svoje ideje materijalizira jako sretan.

Da li su vam draže manje klubske svirke ili nastupi na većim festivalima, i zašto?

Definitivno manje svirke u klubovima. Na festivalima je prevelika udaljenost između publike i izvođača. Emocija klaustrofobične sobe natrpane fanatičnom publikom je nezamjenjiva. Potpuna razlika od sterilne atmosfere festivalskih bina i visokobudžetnih koncerata u arenama koji bivaju smrvljeni težinom vlastite pompoznosti.

Da li samo radite pjesme na našem jeziku?

Kada je u pitanju Paraliza Buđenja, teme pjesama su veoma emotivne i proizlaze iz mojih ličnih iskustava. Na bosanskom jeziku sam izgovorio svoje prve riječi, te sve lijepe i ružne stvari, koje su mi se desile u životu, su se desile “na ovom jeziku”. Zbog toga imam osjećaj da mogu lakše biti iskren na svom maternjem jeziku.

Da li bi nešto dodao za kraj?

Hvala portalu, ovakve stvari su bitne za lokalnu muzičku scenu, puno sreće u budućnosti !

Rad benda možete pratiti na sljedećim linkovima:

Instagram: https://www.instagram.com/official.paralizabudjenja?igsh=MWo2cmI4NGt3YmJwbg==

Facebook: https://www.facebook.com/profile.php?id=61553536499347

YouTube: https://youtube.com/@cannikinrecords?si=Af7nuWcresjiYW4V?sub_confirmation=1

Kontakt: officialparalizabudjenja@gmail.com

Dijeli